U ovom intervjuu, upoznat ćemo Edina, mladog čovjeka iz Bihaća koji je nakon završetka medicinske škole odlučio napustiti svoj grad i zemlju u potrazi za boljim životom. Edin nam otkriva razloge svog odlaska, govori o svom poslu u Njemačkoj te daje svoje viđenje razlika između svojih sunarodnjaka i stanovnika mjesta gdje sada živi. Također, naglašava važnost pružanja prilike za rad svim ljudima bez obzira na političku pripadnost ili društveni status. Pročitajte ovaj intervju kako biste saznali više o priči o odlasku iz rodne zemlje u potrazi za boljim životom.
Odakle ste, koji grad?
Rodom sam iz BiH iz grada Bihaća.
Čime ste se bavili ranije u svojoj zemlji?
Završio sam Medicinsku školu, tokom školovanja, točnije u 4. godini, sam počeo sa radom – prvim poslom kao konobar u gradskom kafiću.
Kako to da ste u Njemačkoj, šta vas je navelo za dolazak?
Nakon završene srednje škole radio sam obaveznu praksu u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, i većinom sam pokušavao nakon noćne smjene odraditi smjenu u kafiću u kojem sam radio, da bih si mogao priuštiti nešto više i ne zavisiti od roditelja, tj. od oca koji je jedini imao posao u četveročlanoj porodici. Praksa u KB Bihać, naravno, nije plaćena, ne znam trenutno stanje, sumnjam da se promijenilo. Imao sam želju da ostanem u, kako se kaže, “rodnom zavičaju”, da radim posao koji volim i pomažem ljudima, ali tom snu je došao kraj kad sam s ocem otišao na razgovor za posao i gdje je zahtjevano 10.000 KM da bih počeo raditi i prijava u političku partiju. Otac mi je ostao ljubazan, ja nisam mogao vjerovati šta to slušam, i otišao sam od stola i napustio razgovor. Od tog trenutka sam odlučio da u ovom gradu, ovoj državi, ne želim više ostati.
U kojem gradu trenutno živite?
Trenutno sam 6 godina u Njemačkoj, četiri godine u Berlinu.
Šta bi se vaši sunarodnici iz Bosne i Hercegovine mogli naučiti od stanovnika mjesta gdje sada živite?
Volio bih da naši ljudi, pogotovo oni na višim pozicijama, nauče da neće imati dobrog radnika dok ne daju šansu nekome tko nije “pogodan” ili im nije poznat. Ne može se zapošljavati cijeli medicinski kadar prema političkoj pripadnosti ili po tome tko je čiji sin/kćerka. U Njemačkoj se svima pruža prilika i oni koji se pokažu uspješnima će uspjeti. Mnogi od nas su uspjeli i vi možda budete sljedeći. Nažalost, u našoj zemlji je uspjeh često predodređen od rođenja za one koji se ne znaju boriti. Postoje iznimke, ali su rijetke. Samo oni koji su uspjeli iz ničega stvoriti nešto znaju kako su to uspjeli.
Šta bi se stanovnici Berlina mogli naučiti od vaših sunarodnika?
Što se tiče što bih volio da Njemačka nauči od naše zemlje, to je ljubav prema samome sebi. Da vole svoju Njemačku kao što mi volimo svoju Bosnu, koliko želimo da u njoj bude bolje. Boli nas do kostiju kad vidimo šta se dešava kod nas i kako idemo unazad, a ne naprijed. Želio bih da osjetim ljubav koju ja osjećam prema Njemačkoj i od drugih ljudi jer mi moja država nije dala šansu. Dala mi je Njemačka u kojoj ne pripadam, a premalo je ljudi vole, za razliku od toga kako mi volimo svoju Bosnu, kako stranci, tako i Njemci.
Kažite nam nešto o vašem poslu, obavezama, kako provodite vrijeme u novoj državi?
Trenutno radim kao zamjenik šefa ambulante medicine i radim sa strane kao medicinar u ambulanti koju drži naša gospođa u Berlinu kao ispomoć. Obično nemam puno vremena zbog dva posla, ali kad god imam, pokušavam ga kvalitetno iskoristiti, poput odlaska s kolegom na ručak ili organiziranja manjeg okupljanja kod kuće barem 2-3 puta mjesečno.
Koliko se može zaraditi u struci u kojoj trenutno radite?
U vezi zarade, želim samo navesti približne cifre, bez obzira na to što znam tačne, ne smijem ih dijeliti. Što se tiče većine koja je zainteresovana, Pflegehelfer će imati Brutto oko 2100 €, zavisno od regije, dok će Pflegefachkraft imati oko 3100 €, takođe zavisno od regije. Za one koji teže višim pozicijama, zamjenici šefova će imati oko 3800 €, a šefovi medicinara oko 4400 €, i to će ići mnogo više sa dodacima i bonusima.
Koliko košta iznajmljivanje stana u Berlinu?
Stanovi su, kao što svi već i pretpostavljaju, skupi, pogotovo za nekoga ko tek dolazi u Njemačku. Ne preporučuje se Berlin, ali ima mnogo zajedničkih stanova (WG) gdje se sa mnogo razumijevanja može nešto naći. Trenutno plaćam 1.400€ za četverosoban stan koji se nalazi 20 minuta vožnje od centra Berlina. Za oko 40 kvadratnih metara morate izdvojiti najmanje 400€, bez troškova, i to ako imate sreće da ga dobijete.
Koja su vam omiljena mjesta u gradu?
Za sve posjetioce Berlina, obavezno želim preporučiti Burgerhaus Leila u Marzahnu – jedan od boljih Burgera u Berlinu, sa veoma dobrom cijenom za Berlin. A za one koji vole probati nešto novo, preporučujem SHISO Burger – japanski stil Burgera. Definitivno nešto što se mora obavezno probati… Posjetite njihovu stranicu da vidite kreacije unaprijed.
Šta vam najviše nedostaje iz BiH?
Mnogo mi nedostaju moji roditelji, brat, bliža rodbina i prijatelji koji su u teškim trenucima bili uz mene i koji su još uvijek tu.
I za kraj pitanje, da li se planirate vratiti u Bosnu i Hercegovinu?
Da budem u potpunosti iskren, ako se jednog dana desi da me roditelji napuste – što će se sigurno jednog dana desiti – starim ja tako i oni sa mnom. Ne planiram se nikad vraćati u Bosnu nakon njihove smrti. Posjete možda svakih nekoliko godina, u nadi da se stanje popravi i da imamo napokon stabilnu državu u koju se isplati vratiti i da kažem ostajem! Nadam se, ali ne vjerujem.
Iz intervjua sa Edinom možemo zaključiti da je uspjeh u Njemačkoj moguć ako se ima volje za učenjem novih vještina, prilagođavanjem novom okruženju i upornim radom. Edin je pokazao da se sa skromnim počecima može doći do visoke pozicije i dobro plaćenog posla, ali to nije došlo preko noći, već kroz dugotrajan proces učenja i rada. Stoga, za sve one koji planiraju preseliti se u Njemačku ili su već tamo, poruka je da se ne predaju, da se usmjere ka svojim ciljevima i da nastave učiti i raditi na ostvarenju svojih snova.
Komentari